Peta nedelja Velikog posta: Sveta Marija Egipćanka

Пятая неделя Великого поста: преподобной Марии Египетской
Peta nedelja Velikog posta u pravoslavnoj tradiciji naziva se Nedeljom Marije Egipćanke. Međutim, ova sveta Crkva se molitveno seća svih šest prethodnih dana u nedelji – a posebno srede, kada se uveče služi veoma duga služba u crkvama – Stanici Svete Marije.

 Prepodobna Marija Egipćanka se poštuje kao zaštitnica pokajnika, a posebno žena pokajnica. Budući svetac rođen je u Egiptu u drugoj polovini petog veka. Sa dvanaest godina napustila je roditeljski dom da živi u Aleksandriji. U ovom gradu vodila je bludnički život sedamnaest godina, a jednog dana, po promislu Božijem, završila je na brodu koji je prevozio hodočasnike u Svetu zemlju. Na brodu je nastavila da se prepušta grehu – ali kada je konačno stigla u Jerusalim, otkrila je da je neka sila sprečava da uđe u Crkvu Groba Svetoga. Videvši ikonu Majke Božije, Marija je počela sa suzama da joj se moli, tražeći priliku da uđe i pokloni se Životvornom Krstu. Tek tada je mogla da uđe – i pošto se poklonila Krstu, ponovo se obratila Bogorodici sa rečima srdačne zahvalnosti. U nameri da potpuno promeni svoj život, Marija je čula glas Prečiste: „Ako pređeš Jordan, naći ćeš blaženi mir.

 Primivši Svete Tajne, Marija pređe Jordan, iza kojeg se nastani u pustinji. Provela je četrdeset sedam godina u samoći, pokajanju i krajnjem podvigu, potpuno se oslobodivši posledica greha koje je počinila u mladosti. Postala je sposobna da hoda po vodi - i za vreme molitve vinula se iznad zemlje za lakat. To je posvedočio monah Zosima, koji je došao da pričesti svetitelja u pustinji. Godinu dana kasnije, ponovo je došao – ali više nije našao živu svetiteljku Božiju – i poneo njeno telo u zemlju. Lav koji je izašao iz pustinje pomogao je svetom monahu da iskopa grob svetitelja. Vrativši se u svoj manastir, Zosima ispriča bratiji o čudesnom podvižniku, potpuno izmenjenom silom pokajanja. Ovo usmeno predanje je kasnije zapisao Sofronije Jerusalimski.

 Žitije Svete Marije Egipćanke čita se u potpunosti u crkvama u sredu uveče pete nedelje Velikog posta - na službi zvanoj Stajanje Svete Marije. Delove žitija odvajaju pesme Velikog pokajnog kanona Svetog Andreja Kritskog, koji se u celini čita tokom ove službe, uz dodatak tropara kanona Svete Marije Egipćanke. Uprkos činjenici da je ova služba veoma duga čak i po standardima Velikog posta, mnogi vernici pokušavaju da joj prisustvuju i mole se. Spoj pokajnog kanona sa pričom o prepodobnoj Mariji Egipćanki, koja je uspela da prevaziđe posledice teškog greha i uzdigne se do svetosti, smatra se važnom etapom u pripremi onih koji poste za Strasnu nedelju.

 Zanimljivo je da među pravoslavnim hrišćanima koji se pridržavaju starog obreda služba pod nazivom Marijino stajanje traje oko sedam sati. Za to vreme vernici koji se mole iza nje čine oko hiljadu sedžda do zemlje.

 U nedelju, koja se naziva Nedeljom Marije Egipćanke, Crkva proslavlja Prepodobnu Mariju kao svetu podvižnicu – nebesku zastupnicu pokajanih. Na današnji dan u crkvama se ujutru vrši prilično duga bogoslužbena liturgija Svetog Vasilija Velikog, a u večernjim časovima – obred stradanja, koji se služi četiri puta godišnje, u nedelju Velikog posta. Strasti na našoj veb stranici biće posvećen poseban materijal u ovom postu.
Delite:
Peta nedelja Velikog posta: Sveta Marija Egipćanka Peta nedelja Velikog posta: Sveta Marija Egipćanka Peta nedelja Velikog posta u pravoslavnoj tradiciji naziva se Nedeljom Marije Egipćanke. Međutim, ova sveta Crkva se molitveno seća svih šest prethodnih dana u nedelji – a posebno srede, kada se uveče služi veoma duga služba u crkvama – Stanici Svete Marije.  Prepodobna Marija Egipćanka se poštuje kao zaštitnica pokajnika, a posebno žena pokajnica. Budući svetac rođen je u Egiptu u drugoj polovini petog veka. Sa dvanaest godina napustila je roditeljski dom da živi u Aleksandriji. U ovom gradu vodila je bludnički život sedamnaest godina, a jednog dana, po promislu Božijem, završila je na brodu koji je prevozio hodočasnike u Svetu zemlju. Na brodu je nastavila da se prepušta grehu – ali kada je konačno stigla u Jerusalim, otkrila je da je neka sila sprečava da uđe u Crkvu Groba Svetoga. Videvši ikonu Majke Božije, Marija je počela sa suzama da joj se moli, tražeći priliku da uđe i pokloni se Životvornom Krstu. Tek tada je mogla da uđe – i pošto se poklonila Krstu, ponovo se obratila Bogorodici sa rečima srdačne zahvalnosti. U nameri da potpuno promeni svoj život, Marija je čula glas Prečiste: „Ako pređeš Jordan, naći ćeš blaženi mir.  Primivši Svete Tajne, Marija pređe Jordan, iza kojeg se nastani u pustinji. Provela je četrdeset sedam godina u samoći, pokajanju i krajnjem podvigu, potpuno se oslobodivši posledica greha koje je počinila u mladosti. Postala je sposobna da hoda po vodi - i za vreme molitve vinula se iznad zemlje za lakat. To je posvedočio monah Zosima, koji je došao da pričesti svetitelja u pustinji. Godinu dana kasnije, ponovo je došao – ali više nije našao živu svetiteljku Božiju – i poneo njeno telo u zemlju. Lav koji je izašao iz pustinje pomogao je svetom monahu da iskopa grob svetitelja. Vrativši se u svoj manastir, Zosima ispriča bratiji o čudesnom podvižniku, potpuno izmenjenom silom pokajanja. Ovo usmeno predanje je kasnije zapisao Sofronije Jerusalimski.  Žitije Svete Marije Egipćanke čita se u potpunosti u crkvama u sredu uveče pete nedelje Velikog posta - na službi zvanoj Stajanje Svete Marije. Delove žitija odvajaju pesme Velikog pokajnog kanona Svetog Andreja Kritskog, koji se u celini čita tokom ove službe, uz dodatak tropara kanona Svete Marije Egipćanke. Uprkos činjenici da je ova služba veoma duga čak i po standardima Velikog posta, mnogi vernici pokušavaju da joj prisustvuju i mole se. Spoj pokajnog kanona sa pričom o prepodobnoj Mariji Egipćanki, koja je uspela da prevaziđe posledice teškog greha i uzdigne se do svetosti, smatra se važnom etapom u pripremi onih koji poste za Strasnu nedelju.  Zanimljivo je da među pravoslavnim hrišćanima koji se pridržavaju starog obreda služba pod nazivom Marijino stajanje traje oko sedam sati. Za to vreme vernici koji se mole iza nje čine oko hiljadu sedžda do zemlje.  U nedelju, koja se naziva Nedeljom Marije Egipćanke, Crkva proslavlja Prepodobnu Mariju kao svetu podvižnicu – nebesku zastupnicu pokajanih. Na današnji dan u crkvama se ujutru vrši prilično duga bogoslužbena liturgija Svetog Vasilija Velikog, a u večernjim časovima – obred stradanja, koji se služi četiri puta godišnje, u nedelju Velikog posta. Strasti na našoj veb stranici biće posvećen poseban materijal u ovom postu.
Peta nedelja Velikog posta u pravoslavnoj tradiciji naziva se Nedeljom Marije Egipćanke. Međutim, ova sveta Crkva se molitveno seća svih šest prethodnih dana u nedelji – a posebno srede, kada se uveče služi veoma duga služba u crkvama – Stanici Svete Marije.  Prepodobna Marija Egipćanka se poštuje kao zaštitnica pokajnika, a posebno žena pokajnica. Budući svetac rođen je u Egiptu u drugoj polovini petog veka. Sa dvanaest godina napustila je roditeljski dom da živi u Aleksandriji. U ovom gradu vodila je bludnički život sedamnaest godina, a jednog dana, po promislu Božijem, završila je na brodu koji je prevozio hodočasnike u Svetu zemlju. Na brodu je nastavila da se prepušta grehu – ali kada je konačno stigla u Jerusalim, otkrila je da je neka sila sprečava da uđe u Crkvu Groba Svetoga. Videvši ikonu Majke Božije, Marija je počela sa suzama da joj se moli, tražeći priliku da uđe i pokloni se Životvornom Krstu. Tek tada je mogla da uđe – i pošto se poklonila Krstu, ponovo se obratila Bogorodici sa rečima srdačne zahvalnosti. U nameri da potpuno promeni svoj život, Marija je čula glas Prečiste: „Ako pređeš Jordan, naći ćeš blaženi mir.  Primivši Svete Tajne, Marija pređe Jordan, iza kojeg se nastani u pustinji. Provela je četrdeset sedam godina u samoći, pokajanju i krajnjem podvigu, potpuno se oslobodivši posledica greha koje je počinila u mladosti. Postala je sposobna da hoda po vodi - i za vreme molitve vinula se iznad zemlje za lakat. To je posvedočio monah Zosima, koji je došao da pričesti svetitelja u pustinji. Godinu dana kasnije, ponovo je došao – ali više nije našao živu svetiteljku Božiju – i poneo njeno telo u zemlju. Lav koji je izašao iz pustinje pomogao je svetom monahu da iskopa grob svetitelja. Vrativši se u svoj manastir, Zosima ispriča bratiji o čudesnom podvižniku, potpuno izmenjenom silom pokajanja. Ovo usmeno predanje je kasnije zapisao Sofronije Jerusalimski.  Žitije Svete Marije Egipćanke čita se u potpunosti u crkvama u sredu uveče pete nedelje Velikog posta - na službi zvanoj Stajanje Svete Marije. Delove žitija odvajaju pesme Velikog pokajnog kanona Svetog Andreja Kritskog, koji se u celini čita tokom ove službe, uz dodatak tropara kanona Svete Marije Egipćanke. Uprkos činjenici da je ova služba veoma duga čak i po standardima Velikog posta, mnogi vernici pokušavaju da joj prisustvuju i mole se. Spoj pokajnog kanona sa pričom o prepodobnoj Mariji Egipćanki, koja je uspela da prevaziđe posledice teškog greha i uzdigne se do svetosti, smatra se važnom etapom u pripremi onih koji poste za Strasnu nedelju.  Zanimljivo je da među pravoslavnim hrišćanima koji se pridržavaju starog obreda služba pod nazivom Marijino stajanje traje oko sedam sati. Za to vreme vernici koji se mole iza nje čine oko hiljadu sedžda do zemlje.  U nedelju, koja se naziva Nedeljom Marije Egipćanke, Crkva proslavlja Prepodobnu Mariju kao svetu podvižnicu – nebesku zastupnicu pokajanih. Na današnji dan u crkvama se ujutru vrši prilično duga bogoslužbena liturgija Svetog Vasilija Velikog, a u večernjim časovima – obred stradanja, koji se služi četiri puta godišnje, u nedelju Velikog posta. Strasti na našoj veb stranici biće posvećen poseban materijal u ovom postu.