Pažljivo. Deca prizivaju duhove

Осторожно. Дети вызывают духов
Ljudi starijih generacija verovatno se sećaju kako su u pionirskim logorima deca prizivala patuljka, vilu, vešticu, pa čak i pijanog ježa. Voditelji ovih igara obično su zatvarali oči: u zemlji „pobedonosnog ateizma” verovalo se da duhovni svet ne postoji, što znači da su rituali koje su deca izmislila samo igra koja nikome nije pretila.

 Od tada su prošle godine. Sovjetskog Saveza sa njegovom bezbožnom ideologijom više nema. Deca koja su zvala gnoma su odrasla, odavno imaju svoju decu. Koji su takođe zainteresovani da gledaju izvan linije. A onda je na vreme stigao Internet, gde možete pronaći bilo kakve rituale i recepte. Na primer, „božićno gatanje“ – koje sa hrišćanske tačke gledišta uopšte nije gatanje, već prirodni demonizam. Ko je tamo u ogledalu? Zašto se preporučuje uklanjanje naprsnog krsta „za uspešan ritual“? Ko pomera ruku kada ona protiv njegove volje pokaže odgovor na postavljeno pitanje?

 Iza svakojakih evokacija, automatskog pisanja i drugih sličnih manipulacija, krije se jedna te ista nečista sila. Jednostavno rečeno, demoni, oni su demoni. Bilo da su njihovi odgovori lažni ili delimično tačni, njihov cilj je uvek isti: dovesti čoveka u zabunu, izazvati strah, zalutati, potčiniti svojoj volji. Da bi to uradili, oni mogu dovesti mrtvu dušu pozivaocu i sami se pretvarati da su bilo ko. Ove sile su neprijateljske prema čoveku. Nije slučajno što Jovan Bogoslov naziva njihovog vladara „ubicom od početka“ (Jovan 8,44).
Mnogo je primera kako se razgovori sa nečistim duhovima završavaju. Internet je pun pokajničkih priča o bivšim čarobnicama koje su za dlaku izbegle da ih nesrećne gatare, učesnice spiritualističkih seansi, smeste u psihijatrijsku kliniku, koje nekim čudom nisu završile samoubistvom. Ovde ih nećemo umnožavati. Napominjemo samo da neshvatljivi udarci, misteriozni noćni dodiri, slučajevi spontanog sagorevanja ili pojave vode na neočekivanim mestima, proizvoljno kretanje predmeta po prostoriji - to je ono što je čovek koji je svesno ili nesvesno napravio korak ka bezdan ima sve šanse da naiđe.

 U takvim slučajevima može pomoći i osvećenje kuće od sveštenika ili obred ukora koji on vrši. Ali ova pomoć neće imati smisla ako sam pozivalac ne dođe sebi. Još u Starom zavetu je ustanovljena zabrana: „ne obraćaj se mrtvima, i ne idi kod mađioničara, i ne skrnavi se od njih“ (Lev. 19,31), čije kršenje bio kažnjen kamenovanjem. Hrišćani ne ubijaju grešnike kamenjem, sećajući se da sve dok je čovek živ, Gospod mu ostavlja mogućnost da se pokaje. Da li će ga koristiti ili ne zavisi od njegovih ličnih duhovnih težnji.

 Zbog naših „osnovnih postavki“ većina ljudi ne može da vidi nečiste duhove koji su vođeni postupcima pozivalaca. Mogu ih videti ili duševni bolesnici - ili, naprotiv, oni koji imaju jaku veru i veliku snagu. Veliki ruski svetitelj, monah Serafim Sarovski je mogao da ih vidi – i svedoči da su demoni „podli, kao što su podla i njihova nečista dela“. Ne treba pokušavati da odgurnete poklopac koji, milošću Božijom, zatvara demonski svet od naših očiju – posledice takvih postupaka mogu biti jednostavno nepremostive. Koliko god bilo veliko iskušenje da saznamo šta je skriveno od nas, iza raznih rituala i rituala ne krije se znanje koje će nam koristiti, već samo „demonski duhovi koji čine znamenja“ (Otkr. 16:14). Ovo se mora čvrsto zapamtiti.
Delite:
Pažljivo. Deca prizivaju duhove Pažljivo. Deca prizivaju duhove Ljudi starijih generacija verovatno se sećaju kako su u pionirskim logorima deca prizivala patuljka, vilu, vešticu, pa čak i pijanog ježa. Voditelji ovih igara obično su zatvarali oči: u zemlji „pobedonosnog ateizma” verovalo se da duhovni svet ne postoji, što znači da su rituali koje su deca izmislila samo igra koja nikome nije pretila.  Od tada su prošle godine. Sovjetskog Saveza sa njegovom bezbožnom ideologijom više nema. Deca koja su zvala gnoma su odrasla, odavno imaju svoju decu. Koji su takođe zainteresovani da gledaju izvan linije. A onda je na vreme stigao Internet, gde možete pronaći bilo kakve rituale i recepte. Na primer, „božićno gatanje“ – koje sa hrišćanske tačke gledišta uopšte nije gatanje, već prirodni demonizam. Ko je tamo u ogledalu? Zašto se preporučuje uklanjanje naprsnog krsta „za uspešan ritual“? Ko pomera ruku kada ona protiv njegove volje pokaže odgovor na postavljeno pitanje?  Iza svakojakih evokacija, automatskog pisanja i drugih sličnih manipulacija, krije se jedna te ista nečista sila. Jednostavno rečeno, demoni, oni su demoni. Bilo da su njihovi odgovori lažni ili delimično tačni, njihov cilj je uvek isti: dovesti čoveka u zabunu, izazvati strah, zalutati, potčiniti svojoj volji. Da bi to uradili, oni mogu dovesti mrtvu dušu pozivaocu i sami se pretvarati da su bilo ko. Ove sile su neprijateljske prema čoveku. Nije slučajno što Jovan Bogoslov naziva njihovog vladara „ubicom od početka“ (Jovan 8,44). Mnogo je primera kako se razgovori sa nečistim duhovima završavaju. Internet je pun pokajničkih priča o bivšim čarobnicama koje su za dlaku izbegle da ih nesrećne gatare, učesnice spiritualističkih seansi, smeste u psihijatrijsku kliniku, koje nekim čudom nisu završile samoubistvom. Ovde ih nećemo umnožavati. Napominjemo samo da neshvatljivi udarci, misteriozni noćni dodiri, slučajevi spontanog sagorevanja ili pojave vode na neočekivanim mestima, proizvoljno kretanje predmeta po prostoriji - to je ono što je čovek koji je svesno ili nesvesno napravio korak ka bezdan ima sve šanse da naiđe.  U takvim slučajevima može pomoći i osvećenje kuće od sveštenika ili obred ukora koji on vrši. Ali ova pomoć neće imati smisla ako sam pozivalac ne dođe sebi. Još u Starom zavetu je ustanovljena zabrana: „ne obraćaj se mrtvima, i ne idi kod mađioničara, i ne skrnavi se od njih“ (Lev. 19,31), čije kršenje bio kažnjen kamenovanjem. Hrišćani ne ubijaju grešnike kamenjem, sećajući se da sve dok je čovek živ, Gospod mu ostavlja mogućnost da se pokaje. Da li će ga koristiti ili ne zavisi od njegovih ličnih duhovnih težnji.  Zbog naših „osnovnih postavki“ većina ljudi ne može da vidi nečiste duhove koji su vođeni postupcima pozivalaca. Mogu ih videti ili duševni bolesnici - ili, naprotiv, oni koji imaju jaku veru i veliku snagu. Veliki ruski svetitelj, monah Serafim Sarovski je mogao da ih vidi – i svedoči da su demoni „podli, kao što su podla i njihova nečista dela“. Ne treba pokušavati da odgurnete poklopac koji, milošću Božijom, zatvara demonski svet od naših očiju – posledice takvih postupaka mogu biti jednostavno nepremostive. Koliko god bilo veliko iskušenje da saznamo šta je skriveno od nas, iza raznih rituala i rituala ne krije se znanje koje će nam koristiti, već samo „demonski duhovi koji čine znamenja“ (Otkr. 16:14). Ovo se mora čvrsto zapamtiti.
Ljudi starijih generacija verovatno se sećaju kako su u pionirskim logorima deca prizivala patuljka, vilu, vešticu, pa čak i pijanog ježa. Voditelji ovih igara obično su zatvarali oči: u zemlji „pobedonosnog ateizma” verovalo se da duhovni svet ne postoji, što znači da su rituali koje su deca izmislila samo igra koja nikome nije pretila.  Od tada su prošle godine. Sovjetskog Saveza sa njegovom bezbožnom ideologijom više nema. Deca koja su zvala gnoma su odrasla, odavno imaju svoju decu. Koji su takođe zainteresovani da gledaju izvan linije. A onda je na vreme stigao Internet, gde možete pronaći bilo kakve rituale i recepte. Na primer, „božićno gatanje“ – koje sa hrišćanske tačke gledišta uopšte nije gatanje, već prirodni demonizam. Ko je tamo u ogledalu? Zašto se preporučuje uklanjanje naprsnog krsta „za uspešan ritual“? Ko pomera ruku kada ona protiv njegove volje pokaže odgovor na postavljeno pitanje?  Iza svakojakih evokacija, automatskog pisanja i drugih sličnih manipulacija, krije se jedna te ista nečista sila. Jednostavno rečeno, demoni, oni su demoni. Bilo da su njihovi odgovori lažni ili delimično tačni, njihov cilj je uvek isti: dovesti čoveka u zabunu, izazvati strah, zalutati, potčiniti svojoj volji. Da bi to uradili, oni mogu dovesti mrtvu dušu pozivaocu i sami se pretvarati da su bilo ko. Ove sile su neprijateljske prema čoveku. Nije slučajno što Jovan Bogoslov naziva njihovog vladara „ubicom od početka“ (Jovan 8,44). Mnogo je primera kako se razgovori sa nečistim duhovima završavaju. Internet je pun pokajničkih priča o bivšim čarobnicama koje su za dlaku izbegle da ih nesrećne gatare, učesnice spiritualističkih seansi, smeste u psihijatrijsku kliniku, koje nekim čudom nisu završile samoubistvom. Ovde ih nećemo umnožavati. Napominjemo samo da neshvatljivi udarci, misteriozni noćni dodiri, slučajevi spontanog sagorevanja ili pojave vode na neočekivanim mestima, proizvoljno kretanje predmeta po prostoriji - to je ono što je čovek koji je svesno ili nesvesno napravio korak ka bezdan ima sve šanse da naiđe.  U takvim slučajevima može pomoći i osvećenje kuće od sveštenika ili obred ukora koji on vrši. Ali ova pomoć neće imati smisla ako sam pozivalac ne dođe sebi. Još u Starom zavetu je ustanovljena zabrana: „ne obraćaj se mrtvima, i ne idi kod mađioničara, i ne skrnavi se od njih“ (Lev. 19,31), čije kršenje bio kažnjen kamenovanjem. Hrišćani ne ubijaju grešnike kamenjem, sećajući se da sve dok je čovek živ, Gospod mu ostavlja mogućnost da se pokaje. Da li će ga koristiti ili ne zavisi od njegovih ličnih duhovnih težnji.  Zbog naših „osnovnih postavki“ većina ljudi ne može da vidi nečiste duhove koji su vođeni postupcima pozivalaca. Mogu ih videti ili duševni bolesnici - ili, naprotiv, oni koji imaju jaku veru i veliku snagu. Veliki ruski svetitelj, monah Serafim Sarovski je mogao da ih vidi – i svedoči da su demoni „podli, kao što su podla i njihova nečista dela“. Ne treba pokušavati da odgurnete poklopac koji, milošću Božijom, zatvara demonski svet od naših očiju – posledice takvih postupaka mogu biti jednostavno nepremostive. Koliko god bilo veliko iskušenje da saznamo šta je skriveno od nas, iza raznih rituala i rituala ne krije se znanje koje će nam koristiti, već samo „demonski duhovi koji čine znamenja“ (Otkr. 16:14). Ovo se mora čvrsto zapamtiti.