Nedelja Strašnog Suda

Неделя о Страшном Суде
10. marta ove godine pada treća pripremna nedelja uoči Velikog posta – Nedelja Strašnog suda. Pre nego što urone u veselu i bezbrižnu atmosferu Maslenice, ove nedelje, vernici se prisećaju događaja iz istorije Crkve koji tek treba da se desi. To se zove Strašni sud; poslednji – jer će se na njemu odrediti sudbina svake ljudske duše u večnosti.

 Ispada da Crkva plaši ljude i kvari im raspoloženje uoči radosne Maslene nedelje? Ni u kom slučaju. Još pre Rođenja Hristovog, paganski Rimljani su imali običaj da skelet pokojnika donose na gozbu i ostave ga neko vreme u sobi. To je učinjeno kako bi se podsetilo da je čovek, pre svega, duh i duša, pa tek onda telo. Telesne radosti su privremene. Duhovna radost traje duže, ali duhovna radost je večna. U nedelju Strašnog suda, Pravoslavna Crkva podseća da će oni koji su živeli po zapovestima vere Hristove, činili dobra dela, prihvatajući tuđi bol i potrebu kao svoju, biti nagrađeni istinskom beskrajnom radošću.

 U Jevanđelju, koje se čita u crkvi za vreme službe ove nedelje, Spasitelj govori o tome kakav će biti Strašni sud. „Kada dođe Sin Čovečiji u slavi svojoj i svi sveti anđeli sa Njim, tada će sesti na presto slave svoje, i svi narodi će se sabrati pred Njim; i odvojiće jedno od drugog, kao što pastir odvaja ovce od jaraca; i staviće ovce na svoju desnu ruku, a koze na levu. Tada će Car reći onima s Njegove desne strane: Dođite, blagosloveni Oca Moga, nasledite Carstvo koje vam je pripremljeno od postanja sveta; Bio sam žedan i dao si mi nešto da pijem; Bio sam stranac i prihvatio si Me; Bio sam nag i ti si Me obukao; Bio sam bolestan i posetio si Me; Bio sam u zatvoru, a ti si došao k meni. Tada će Mu pravednici odgovoriti: Gospode! kad smo te videli gladnog i nahranili te? ili žednima i dao im da piju? kada smo te videli kao stranca i prihvatili te? ili goli i obučeni? Kada smo Te videli bolesnog, ili u tamnici, i došli k Tebi? A Car će im odgovoriti: Zaista vam kažem, kao što učiniste jednom od ove Moje najmanje braće, meni učiniste. (Mt. 25:31-40).

 Ali za neke će poslednji sud biti zaista užasan, i to u meri koju je nama koji živimo na zemlji teško i zamisliti. Dok smo živi, svako od nas ima priliku da shvati svoje grehe, pokaje se, ispravi greške, promeni svoje navike i ponašanje. Izvan ovog privremenog života, to više neće biti moguće učiniti. I ko zna na kojoj tački našeg zemaljskog puta se povlači ova crta?.

Crkva nas poziva da o svemu ovome razmislimo na današnji dan – i, ako treba, da konačno promenimo nešto u svom životu. Inače, u Ruskoj Crkvi do kraja 17. veka u crkvama se na današnji dan obavljao poseban obred Strašnog suda čije su molitve i napevi podsticali molitvenike da pogledaju prolaz svog zemaljskog puta od gledište večnog života. Tada je ovaj čin, kao i neke druge, ukinuo car Petar I.
Nedelja Strašnog suda se naziva i Mesna nedelja. Ova nedelja je poslednji dan pred Veliki post, kada se blagosilja jelo meso. Po narodnom predanju, na ovaj dan se pripremala i jela raznovrsna mesna jela: kupus čorba sa svinjetinom, dinstana jagnjetina, žele od živine i mnoga druga jela. „Ja ću jesti sir i puter“, govorili su o ovom danu, jer na pokladnu nedelju vernici više ne jedu mesne prerađevine u bilo kom obliku. Zbog toga je narod nedelju Strašnog suda nazvao „mesna nedelja“ ili „mesni post“.
Delite:
Nedelja Strašnog Suda Nedelja Strašnog Suda 10. marta ove godine pada treća pripremna nedelja uoči Velikog posta – Nedelja Strašnog suda. Pre nego što urone u veselu i bezbrižnu atmosferu Maslenice, ove nedelje, vernici se prisećaju događaja iz istorije Crkve koji tek treba da se desi. To se zove Strašni sud; poslednji – jer će se na njemu odrediti sudbina svake ljudske duše u večnosti.  Ispada da Crkva plaši ljude i kvari im raspoloženje uoči radosne Maslene nedelje? Ni u kom slučaju. Još pre Rođenja Hristovog, paganski Rimljani su imali običaj da skelet pokojnika donose na gozbu i ostave ga neko vreme u sobi. To je učinjeno kako bi se podsetilo da je čovek, pre svega, duh i duša, pa tek onda telo. Telesne radosti su privremene. Duhovna radost traje duže, ali duhovna radost je večna. U nedelju Strašnog suda, Pravoslavna Crkva podseća da će oni koji su živeli po zapovestima vere Hristove, činili dobra dela, prihvatajući tuđi bol i potrebu kao svoju, biti nagrađeni istinskom beskrajnom radošću.  U Jevanđelju, koje se čita u crkvi za vreme službe ove nedelje, Spasitelj govori o tome kakav će biti Strašni sud. „Kada dođe Sin Čovečiji u slavi svojoj i svi sveti anđeli sa Njim, tada će sesti na presto slave svoje, i svi narodi će se sabrati pred Njim; i odvojiće jedno od drugog, kao što pastir odvaja ovce od jaraca; i staviće ovce na svoju desnu ruku, a koze na levu. Tada će Car reći onima s Njegove desne strane: Dođite, blagosloveni Oca Moga, nasledite Carstvo koje vam je pripremljeno od postanja sveta; Bio sam žedan i dao si mi nešto da pijem; Bio sam stranac i prihvatio si Me; Bio sam nag i ti si Me obukao; Bio sam bolestan i posetio si Me; Bio sam u zatvoru, a ti si došao k meni. Tada će Mu pravednici odgovoriti: Gospode! kad smo te videli gladnog i nahranili te? ili žednima i dao im da piju? kada smo te videli kao stranca i prihvatili te? ili goli i obučeni? Kada smo Te videli bolesnog, ili u tamnici, i došli k Tebi? A Car će im odgovoriti: Zaista vam kažem, kao što učiniste jednom od ove Moje najmanje braće, meni učiniste. (Mt. 25:31-40).  Ali za neke će poslednji sud biti zaista užasan, i to u meri koju je nama koji živimo na zemlji teško i zamisliti. Dok smo živi, svako od nas ima priliku da shvati svoje grehe, pokaje se, ispravi greške, promeni svoje navike i ponašanje. Izvan ovog privremenog života, to više neće biti moguće učiniti. I ko zna na kojoj tački našeg zemaljskog puta se povlači ova crta?. Crkva nas poziva da o svemu ovome razmislimo na današnji dan – i, ako treba, da konačno promenimo nešto u svom životu. Inače, u Ruskoj Crkvi do kraja 17. veka u crkvama se na današnji dan obavljao poseban obred Strašnog suda čije su molitve i napevi podsticali molitvenike da pogledaju prolaz svog zemaljskog puta od gledište večnog života. Tada je ovaj čin, kao i neke druge, ukinuo car Petar I. Nedelja Strašnog suda se naziva i Mesna nedelja. Ova nedelja je poslednji dan pred Veliki post, kada se blagosilja jelo meso. Po narodnom predanju, na ovaj dan se pripremala i jela raznovrsna mesna jela: kupus čorba sa svinjetinom, dinstana jagnjetina, žele od živine i mnoga druga jela. „Ja ću jesti sir i puter“, govorili su o ovom danu, jer na pokladnu nedelju vernici više ne jedu mesne prerađevine u bilo kom obliku. Zbog toga je narod nedelju Strašnog suda nazvao „mesna nedelja“ ili „mesni post“.
10. marta ove godine pada treća pripremna nedelja uoči Velikog posta – Nedelja Strašnog suda. Pre nego što urone u veselu i bezbrižnu atmosferu Maslenice, ove nedelje, vernici se prisećaju događaja iz istorije Crkve koji tek treba da se desi. To se zove Strašni sud; poslednji – jer će se na njemu odrediti sudbina svake ljudske duše u večnosti.  Ispada da Crkva plaši ljude i kvari im raspoloženje uoči radosne Maslene nedelje? Ni u kom slučaju. Još pre Rođenja Hristovog, paganski Rimljani su imali običaj da skelet pokojnika donose na gozbu i ostave ga neko vreme u sobi. To je učinjeno kako bi se podsetilo da je čovek, pre svega, duh i duša, pa tek onda telo. Telesne radosti su privremene. Duhovna radost traje duže, ali duhovna radost je večna. U nedelju Strašnog suda, Pravoslavna Crkva podseća da će oni koji su živeli po zapovestima vere Hristove, činili dobra dela, prihvatajući tuđi bol i potrebu kao svoju, biti nagrađeni istinskom beskrajnom radošću.  U Jevanđelju, koje se čita u crkvi za vreme službe ove nedelje, Spasitelj govori o tome kakav će biti Strašni sud. „Kada dođe Sin Čovečiji u slavi svojoj i svi sveti anđeli sa Njim, tada će sesti na presto slave svoje, i svi narodi će se sabrati pred Njim; i odvojiće jedno od drugog, kao što pastir odvaja ovce od jaraca; i staviće ovce na svoju desnu ruku, a koze na levu. Tada će Car reći onima s Njegove desne strane: Dođite, blagosloveni Oca Moga, nasledite Carstvo koje vam je pripremljeno od postanja sveta; Bio sam žedan i dao si mi nešto da pijem; Bio sam stranac i prihvatio si Me; Bio sam nag i ti si Me obukao; Bio sam bolestan i posetio si Me; Bio sam u zatvoru, a ti si došao k meni. Tada će Mu pravednici odgovoriti: Gospode! kad smo te videli gladnog i nahranili te? ili žednima i dao im da piju? kada smo te videli kao stranca i prihvatili te? ili goli i obučeni? Kada smo Te videli bolesnog, ili u tamnici, i došli k Tebi? A Car će im odgovoriti: Zaista vam kažem, kao što učiniste jednom od ove Moje najmanje braće, meni učiniste. (Mt. 25:31-40).  Ali za neke će poslednji sud biti zaista užasan, i to u meri koju je nama koji živimo na zemlji teško i zamisliti. Dok smo živi, svako od nas ima priliku da shvati svoje grehe, pokaje se, ispravi greške, promeni svoje navike i ponašanje. Izvan ovog privremenog života, to više neće biti moguće učiniti. I ko zna na kojoj tački našeg zemaljskog puta se povlači ova crta?. Crkva nas poziva da o svemu ovome razmislimo na današnji dan – i, ako treba, da konačno promenimo nešto u svom životu. Inače, u Ruskoj Crkvi do kraja 17. veka u crkvama se na današnji dan obavljao poseban obred Strašnog suda čije su molitve i napevi podsticali molitvenike da pogledaju prolaz svog zemaljskog puta od gledište večnog života. Tada je ovaj čin, kao i neke druge, ukinuo car Petar I. Nedelja Strašnog suda se naziva i Mesna nedelja. Ova nedelja je poslednji dan pred Veliki post, kada se blagosilja jelo meso. Po narodnom predanju, na ovaj dan se pripremala i jela raznovrsna mesna jela: kupus čorba sa svinjetinom, dinstana jagnjetina, žele od živine i mnoga druga jela. „Ja ću jesti sir i puter“, govorili su o ovom danu, jer na pokladnu nedelju vernici više ne jedu mesne prerađevine u bilo kom obliku. Zbog toga je narod nedelju Strašnog suda nazvao „mesna nedelja“ ili „mesni post“.