Duhovne prakse: kako pobediti gordost?

Духовные практики: как преодолеть гордость?
Vernici se pitaju kako da umire svoj ponos i da li je to potrebno? Šta je loše u tome da se osoba ponosi svojim zaslugama ili vrlinama? Razmotrimo ovo pitanje sa stanovišta Pravoslavlja.

 Šta je ponos?
Sveštenstvo objašnjava: gordost, ili gordost, je narcizam. Nosilac ove osobine se divi sebi, svojim delima i vrlinama. Istovremeno, on zaboravlja na takve kvalitete kao što su skromnost i poniznost.

 Pravoslavni moraju zapamtiti: sve je poslano od Boga i učinjeno uz Njegovu pomoć. Sve zasluge treba shvatiti sa zahvalnošću Gospodu i ni u kom slučaju ih ne pripisivati samo sebi.

 Ponosna osoba je zanesena procesom narcizma. Zaboravlja na komšiju. U njegovom govoru često zvuči zamenica "ja". On se svađa, brani svoje gledište, zaboravlja na tuđe interese.

 Čovek sa ponosom voli da podučava i daje savete. Veruje da sve zna i može bolje. Ne trpi protivrečnosti i zamerke. On je osetljiv i ranjiv.
To znači da ponos prate i druge negativne osobine ličnosti.

 I što je najvažnije, ponosni nisu u stanju da oproste i traže oproštaj. On se uvlači u svoj narcizam i ostaje sam. Gordi se odriče Gospoda, jer nije sposoban da voli bližnjeg, što znači da se u početku protivi jednoj od glavnih zapovesti Božijih.

 Kako se nositi sa ponosom?
Ponos se manifestuje u aroganciji, ogorčenosti, skandaloznosti, svesnoj usamljenosti. Čovek ne može da ispuni svoju misiju. On ne služi ni čovečanstvu ni Gospodu.
Ponosna osoba je u stanju da odbije posao koji smatra nedostojnim. Dakle, gordi čovek neće da briše podove za starcem ili detetom, on je prezriv prema poslušnicima, dozvoljava sebi da ukazuje drugima na njihove nedostatke, a svoje tvrdoglavo ne vidi.
Sveštenstvo kaže da pre nego što se oslobodite gordosti, morate prepoznati njeno prisustvo. Pokajanje, odnosno prepoznavanje greha, pomoći će da se izborimo sa preteranom gordošću i njenim manifestacijama.

 Nikada ne treba zaboraviti da je ponos uzrok svađa i ratova, mržnje, ubistava i drugih zločina.

 Pravoslavni duhovnici objašnjavaju: gord čovek sebe smatra dobrim, misli da je bolji od drugih. Dok se ne spusti na scenu na kojoj, po njegovom mišljenju, stoje svi ostali, neće moći da se nosi sa ponosom.

 Optinski starci su verovali da je potrebno boriti se protiv gordosti ne samo uz pomoć molitve i pokajanja. Rad, odbijanje ekscesa su takođe efikasne metode.
Ako mislite da je pranje podova ili metenje dvorišta nisko i nedostojno vas, radite ovaj posao s naporom, prisiljavajte se, ukrotite gordost i pokažite poniznost.

 Preporuke sveštenstva za one koji su spoznali ponos na sebe
Sveštenstvo daje niz jednostavnih preporuka onima koji su shvatili svoju preteranu gordost. Ako je čovek primetio takav greh iza sebe, to znači da je već na putu ispravljanja.

 Pravoslavni treba po pravilu da se pridržavaju sledećih principa:
1. Svake nedelje nađite vremena da idete u crkvu, slušate liturgije i uzvratite onima koji pate. Ali ne treba da se ponosite činjenicom da odustajete od briga i problema i idete u hram. Ovo je uobičajeno ponašanje vernika, norma kojom se ne treba ponositi. Na kraju krajeva, niste ponosni na ono što dišete ili jedete.
2. Obavljati poverene dužnosti u dobroj nameri. Ovo se ne odnosi samo na profesionalne zadatke. Pomozite svom supružniku oko kuće, preuzmite neke poslove. Bilo bi korisno da muž oslobodi ženu da pere podove ili oblači dete. Barem ponekad radite posao koji vaš supružnik radi za vas svaki dan.
3. Pomozi ćutanjem stradalnicima i slabima. To znači da ne treba da pokažete pomoć. Učinivši dobro delo, ćuti, ne hvali se i ne očekuj pohvale.
4. Nemojte osuđivati i ne ukazivati drugima na nedostatke. Svako mora da ide svojim putem. Ne treba osuđivati čoveka, jer niste bili na njegovom mestu, što znači da niko ne zna kako biste postupili.
5. Čitanje svetih tekstova, Jevanđelja, Biblije treba da postane pravilo.
Osim toga, treba da naučiš da sa smirenjem i dostojanstvom sagledavaš nevolje, tuge i nevolje, da ne roptiš na Gospoda i ponizno nosiš krst svoj.
 
Ne odgurujte ljude od sebe, nemojte misliti da možete bez njihovog odobrenja ili saveta. Obrati se mudrim ljudima, pomozi onima koji su slabi duhom i telom.

 Ne zaboravite da pokažete ljubav prema bližnjem. Ovde nisu važne reči, ali su dela značajna. Vodite računa o svojim najmilijima, obratite pažnju na njihove probleme.

 U svakom čoveku postoji ponos i ponos na ovaj ili onaj način. Ali sa njihovim manifestacijama treba se boriti svakog minuta i podsećati se da je samo Gospod u stanju da nam da priliku i snagu da eliminišemo ove osobine.

 Molitva i pokajanje su prvi pomoćnici u borbi za gordost. Smisleno čitanje svetih tekstova i život po zapovestima Božijim pomoći će da se izborimo sa manifestacijama preterane gordosti.
Delite:
Duhovne prakse: kako pobediti gordost? Duhovne prakse: kako pobediti gordost? Vernici se pitaju kako da umire svoj ponos i da li je to potrebno? Šta je loše u tome da se osoba ponosi svojim zaslugama ili vrlinama? Razmotrimo ovo pitanje sa stanovišta Pravoslavlja.  Šta je ponos? Sveštenstvo objašnjava: gordost, ili gordost, je narcizam. Nosilac ove osobine se divi sebi, svojim delima i vrlinama. Istovremeno, on zaboravlja na takve kvalitete kao što su skromnost i poniznost.  Pravoslavni moraju zapamtiti: sve je poslano od Boga i učinjeno uz Njegovu pomoć. Sve zasluge treba shvatiti sa zahvalnošću Gospodu i ni u kom slučaju ih ne pripisivati samo sebi.  Ponosna osoba je zanesena procesom narcizma. Zaboravlja na komšiju. U njegovom govoru često zvuči zamenica "ja". On se svađa, brani svoje gledište, zaboravlja na tuđe interese.  Čovek sa ponosom voli da podučava i daje savete. Veruje da sve zna i može bolje. Ne trpi protivrečnosti i zamerke. On je osetljiv i ranjiv. To znači da ponos prate i druge negativne osobine ličnosti.  I što je najvažnije, ponosni nisu u stanju da oproste i traže oproštaj. On se uvlači u svoj narcizam i ostaje sam. Gordi se odriče Gospoda, jer nije sposoban da voli bližnjeg, što znači da se u početku protivi jednoj od glavnih zapovesti Božijih.  Kako se nositi sa ponosom? Ponos se manifestuje u aroganciji, ogorčenosti, skandaloznosti, svesnoj usamljenosti. Čovek ne može da ispuni svoju misiju. On ne služi ni čovečanstvu ni Gospodu. Ponosna osoba je u stanju da odbije posao koji smatra nedostojnim. Dakle, gordi čovek neće da briše podove za starcem ili detetom, on je prezriv prema poslušnicima, dozvoljava sebi da ukazuje drugima na njihove nedostatke, a svoje tvrdoglavo ne vidi. Sveštenstvo kaže da pre nego što se oslobodite gordosti, morate prepoznati njeno prisustvo. Pokajanje, odnosno prepoznavanje greha, pomoći će da se izborimo sa preteranom gordošću i njenim manifestacijama.  Nikada ne treba zaboraviti da je ponos uzrok svađa i ratova, mržnje, ubistava i drugih zločina.  Pravoslavni duhovnici objašnjavaju: gord čovek sebe smatra dobrim, misli da je bolji od drugih. Dok se ne spusti na scenu na kojoj, po njegovom mišljenju, stoje svi ostali, neće moći da se nosi sa ponosom.  Optinski starci su verovali da je potrebno boriti se protiv gordosti ne samo uz pomoć molitve i pokajanja. Rad, odbijanje ekscesa su takođe efikasne metode. Ako mislite da je pranje podova ili metenje dvorišta nisko i nedostojno vas, radite ovaj posao s naporom, prisiljavajte se, ukrotite gordost i pokažite poniznost.  Preporuke sveštenstva za one koji su spoznali ponos na sebe Sveštenstvo daje niz jednostavnih preporuka onima koji su shvatili svoju preteranu gordost. Ako je čovek primetio takav greh iza sebe, to znači da je već na putu ispravljanja.  Pravoslavni treba po pravilu da se pridržavaju sledećih principa: 1. Svake nedelje nađite vremena da idete u crkvu, slušate liturgije i uzvratite onima koji pate. Ali ne treba da se ponosite činjenicom da odustajete od briga i problema i idete u hram. Ovo je uobičajeno ponašanje vernika, norma kojom se ne treba ponositi. Na kraju krajeva, niste ponosni na ono što dišete ili jedete. 2. Obavljati poverene dužnosti u dobroj nameri. Ovo se ne odnosi samo na profesionalne zadatke. Pomozite svom supružniku oko kuće, preuzmite neke poslove. Bilo bi korisno da muž oslobodi ženu da pere podove ili oblači dete. Barem ponekad radite posao koji vaš supružnik radi za vas svaki dan. 3. Pomozi ćutanjem stradalnicima i slabima. To znači da ne treba da pokažete pomoć. Učinivši dobro delo, ćuti, ne hvali se i ne očekuj pohvale. 4. Nemojte osuđivati i ne ukazivati drugima na nedostatke. Svako mora da ide svojim putem. Ne treba osuđivati čoveka, jer niste bili na njegovom mestu, što znači da niko ne zna kako biste postupili. 5. Čitanje svetih tekstova, Jevanđelja, Biblije treba da postane pravilo. Osim toga, treba da naučiš da sa smirenjem i dostojanstvom sagledavaš nevolje, tuge i nevolje, da ne roptiš na Gospoda i ponizno nosiš krst svoj.   Ne odgurujte ljude od sebe, nemojte misliti da možete bez njihovog odobrenja ili saveta. Obrati se mudrim ljudima, pomozi onima koji su slabi duhom i telom.  Ne zaboravite da pokažete ljubav prema bližnjem. Ovde nisu važne reči, ali su dela značajna. Vodite računa o svojim najmilijima, obratite pažnju na njihove probleme.  U svakom čoveku postoji ponos i ponos na ovaj ili onaj način. Ali sa njihovim manifestacijama treba se boriti svakog minuta i podsećati se da je samo Gospod u stanju da nam da priliku i snagu da eliminišemo ove osobine.  Molitva i pokajanje su prvi pomoćnici u borbi za gordost. Smisleno čitanje svetih tekstova i život po zapovestima Božijim pomoći će da se izborimo sa manifestacijama preterane gordosti.
Vernici se pitaju kako da umire svoj ponos i da li je to potrebno? Šta je loše u tome da se osoba ponosi svojim zaslugama ili vrlinama? Razmotrimo ovo pitanje sa stanovišta Pravoslavlja.  Šta je ponos? Sveštenstvo objašnjava: gordost, ili gordost, je narcizam. Nosilac ove osobine se divi sebi, svojim delima i vrlinama. Istovremeno, on zaboravlja na takve kvalitete kao što su skromnost i poniznost.  Pravoslavni moraju zapamtiti: sve je poslano od Boga i učinjeno uz Njegovu pomoć. Sve zasluge treba shvatiti sa zahvalnošću Gospodu i ni u kom slučaju ih ne pripisivati samo sebi.  Ponosna osoba je zanesena procesom narcizma. Zaboravlja na komšiju. U njegovom govoru često zvuči zamenica "ja". On se svađa, brani svoje gledište, zaboravlja na tuđe interese.  Čovek sa ponosom voli da podučava i daje savete. Veruje da sve zna i može bolje. Ne trpi protivrečnosti i zamerke. On je osetljiv i ranjiv. To znači da ponos prate i druge negativne osobine ličnosti.  I što je najvažnije, ponosni nisu u stanju da oproste i traže oproštaj. On se uvlači u svoj narcizam i ostaje sam. Gordi se odriče Gospoda, jer nije sposoban da voli bližnjeg, što znači da se u početku protivi jednoj od glavnih zapovesti Božijih.  Kako se nositi sa ponosom? Ponos se manifestuje u aroganciji, ogorčenosti, skandaloznosti, svesnoj usamljenosti. Čovek ne može da ispuni svoju misiju. On ne služi ni čovečanstvu ni Gospodu. Ponosna osoba je u stanju da odbije posao koji smatra nedostojnim. Dakle, gordi čovek neće da briše podove za starcem ili detetom, on je prezriv prema poslušnicima, dozvoljava sebi da ukazuje drugima na njihove nedostatke, a svoje tvrdoglavo ne vidi. Sveštenstvo kaže da pre nego što se oslobodite gordosti, morate prepoznati njeno prisustvo. Pokajanje, odnosno prepoznavanje greha, pomoći će da se izborimo sa preteranom gordošću i njenim manifestacijama.  Nikada ne treba zaboraviti da je ponos uzrok svađa i ratova, mržnje, ubistava i drugih zločina.  Pravoslavni duhovnici objašnjavaju: gord čovek sebe smatra dobrim, misli da je bolji od drugih. Dok se ne spusti na scenu na kojoj, po njegovom mišljenju, stoje svi ostali, neće moći da se nosi sa ponosom.  Optinski starci su verovali da je potrebno boriti se protiv gordosti ne samo uz pomoć molitve i pokajanja. Rad, odbijanje ekscesa su takođe efikasne metode. Ako mislite da je pranje podova ili metenje dvorišta nisko i nedostojno vas, radite ovaj posao s naporom, prisiljavajte se, ukrotite gordost i pokažite poniznost.  Preporuke sveštenstva za one koji su spoznali ponos na sebe Sveštenstvo daje niz jednostavnih preporuka onima koji su shvatili svoju preteranu gordost. Ako je čovek primetio takav greh iza sebe, to znači da je već na putu ispravljanja.  Pravoslavni treba po pravilu da se pridržavaju sledećih principa: 1. Svake nedelje nađite vremena da idete u crkvu, slušate liturgije i uzvratite onima koji pate. Ali ne treba da se ponosite činjenicom da odustajete od briga i problema i idete u hram. Ovo je uobičajeno ponašanje vernika, norma kojom se ne treba ponositi. Na kraju krajeva, niste ponosni na ono što dišete ili jedete. 2. Obavljati poverene dužnosti u dobroj nameri. Ovo se ne odnosi samo na profesionalne zadatke. Pomozite svom supružniku oko kuće, preuzmite neke poslove. Bilo bi korisno da muž oslobodi ženu da pere podove ili oblači dete. Barem ponekad radite posao koji vaš supružnik radi za vas svaki dan. 3. Pomozi ćutanjem stradalnicima i slabima. To znači da ne treba da pokažete pomoć. Učinivši dobro delo, ćuti, ne hvali se i ne očekuj pohvale. 4. Nemojte osuđivati i ne ukazivati drugima na nedostatke. Svako mora da ide svojim putem. Ne treba osuđivati čoveka, jer niste bili na njegovom mestu, što znači da niko ne zna kako biste postupili. 5. Čitanje svetih tekstova, Jevanđelja, Biblije treba da postane pravilo. Osim toga, treba da naučiš da sa smirenjem i dostojanstvom sagledavaš nevolje, tuge i nevolje, da ne roptiš na Gospoda i ponizno nosiš krst svoj.   Ne odgurujte ljude od sebe, nemojte misliti da možete bez njihovog odobrenja ili saveta. Obrati se mudrim ljudima, pomozi onima koji su slabi duhom i telom.  Ne zaboravite da pokažete ljubav prema bližnjem. Ovde nisu važne reči, ali su dela značajna. Vodite računa o svojim najmilijima, obratite pažnju na njihove probleme.  U svakom čoveku postoji ponos i ponos na ovaj ili onaj način. Ali sa njihovim manifestacijama treba se boriti svakog minuta i podsećati se da je samo Gospod u stanju da nam da priliku i snagu da eliminišemo ove osobine.  Molitva i pokajanje su prvi pomoćnici u borbi za gordost. Smisleno čitanje svetih tekstova i život po zapovestima Božijim pomoći će da se izborimo sa manifestacijama preterane gordosti.