Святая равноапостольная Нина (Нино), просветительница Грузии

Святая равноапостольная Нина (Нино), просветительница Грузии

Sveta ravnoapostolna Nina (Nino), prosvetiteljka Gruzijska
Pravoslavna Crkva 27. januara proslavlja u čast i slavu Svetu ravnoapostolnu Ninu. Ime ovog svetitelja je izuzetno popularno u Rusiji, Belorusiji, Ukrajini i drugim hrišćanskim zemljama. Ali ovo ime je najrasprostranjenije u Gruziji, gde je Nino najpopularnije od svih ženskih imena. Što je sasvim razumljivo, jer je to bila zemlja drevne Iverije (kako se zvala Gruzija u davna vremena) koju je ovaj veliki svetitelj Božiji prosvetio svetlošću vere Hristove.

  Budući svetitelj rođen je 280. godine u Kapadokiji, u bogatoj i plemenitoj porodici. Kada je imala 12 godina, roditelji su je odveli sa sobom u Svetu zemlju. Ovde je Ninina majka, koja je bila sestra jerusalimskog patrijarha i srodnica velikomučenika Georgija, postavljena za đakonisu u hramu Groba Gospodnjeg. Ninin otac se, dobivši blagoslov, povukao u pustinju, gde je počeo da vodi život pustinjaka. Devojčica je preneta na vaspitanje pobožne starice, koja ju je vaspitala u veri i pobožnosti.

  Sveta Nina je od svog mentora saznala za tuniku Gospodnju, jednom donetu iz Svete zemlje u Iveriju. Od tada je pomisao da pronađe ovu svetinju ne napušta ni jedan dan. Jednom u snu Nini se javila Carica Nebeska i naredila joj da ode u Iberiju kako bi prosvetlila njene stanovnike svetlošću vere Hristove. Probudivši se, Nina je pored sebe na krevetu pronašla krst od dve loze. Sa njim, pričvrstivši svoje prečke sopstvenom kosom, dvadesetogodišnja Nina je otišla da propoveda Reč Božiju – najpre u Rim, gde je mnoge plemenite ljude obratila u veru (za šta je skoro platila životom), i zatim u Iveriju.

  Godine 315, na dan Preobraženja Gospodnjeg, svetitelj je stigao u Mchetu, gde je tada bio paganski praznik. Ogorčena na narodno obožavanje bezdušnih idola, Nina se usrdno molila Bogu – i oluja koja je posle toga izbila sa grmljavinom potpuno je uništila hram. Svetiteljka se povukla, i ubrzo sagradila sebi kolibu kraj gradskog zida, odakle je svakodnevno izlazila na propoved. Njenim molitvama mnogi meštani su ozdravili i primili sveto krštenje - čak se i kraljica Nana, njenim molitvama, oslobodila teške bolesti. Međutim, Nanin muž, car Mirijan, smatrao je svetu Ninu čarobnicom i počeo je da progoni hrišćane. Nastavili su tri godine sve dok kralj nije oslepeo. Ne videći pomoći od idola, car se zavetovao da će narod svoje zemlje obratiti Bogu Nini i sagraditi mu hram. Molitvama Svete Nine, kralj je progledao.

  Nina je trideset pet godina propovedala veru Hristovu stanovnicima Iverije; posetila Kahetiju i druge provincije – nije posetila samo udaljene jugoistočne regione zemlje. Na ušću reke Kure u Aragvu, u očima joj se ukaza kedar star tri stotine godina; svetitelja je otkriveno da pod njegovim korenima leži svetinja – tunika Gospodnja. Milošću Božijom na ovom mestu su vršena brojna isceljenja i druga čuda.

  Sveta Nina je poslednje godine svog zemaljskog života provela u kolibi nedaleko od grada Bodbe. Kada je 340. godine mirno preminula Gospodu, car Mirijan je želeo da njeno telo prenese u Mchetu i tamo je sahrani. Međutim, nevidljiva sila je sprečila ljude da pomere njen kovčeg – stoga je telo svetiteljke Božije sahranjeno na istom mestu gde je stajala njena koliba. A nad grobom svetitelja podigli su hram velikomučenika Georgija Pobedonosca. Delo propovedanja vere Hristove, koje je započela Sveta Nina, nastavio je car Mirijan, koji je podigao mnoge crkve širom Iverske zemlje, koje su već za njegovog života bile ispunjene vernicima. Kralj je podigao glavni hram u čast Preobraženja Gospodnjeg u Mcheti – gde se prvobitno nastanila Sveta Nina; kod ove kamene crkve bila je episkopska stolica.

  Krst Svete Nine, sa kojim je obilazila propovedajući do Iverije, hrišćani su vekovima čuvali kao najveću svetinju u raznim gradovima Male Azije, a od početka 19. veka – u Rusiji. Imperator Aleksandar I vratio je Krst Prosvetitelja Gruzije u Sionsku katedralu u Tiflisu, gde se i danas čuva, poštovan kao najveća relikvija Gruzijske Crkve. Minijaturne slike ovog krsta sa blago nagnutim krajevima horizontalne trake nose kao naprsni krstovi mnogi pravoslavni u Gruziji i inostranstvu.
Svetoj ravnoapostolnoj Nini se moli za izbavljenje od raznih nedaća i nevolja, za bezbedan put, za rađanje dece. Njoj se uznose molitve za prosvetljenje nevernika svetlošću vere Hristove i povratak u krilo istinske Crkve otpalih od svetog Pravoslavlja.

Molitva Svete ravnoapostolne Nine

 O, svehvalna i divna ravnoapostolna Nino, vaistinu veliki ukras Pravoslavne Crkve i velika pohvala Iverskom narodu, koji si Božanstvenim učenjem i podvizima prosvetio celu Gruziju. apostolata, pobedio neprijatelja našeg spasenja, zasadio ovde Hristov vrt trudom i molitvama i podigao ga u plod mnogih. Proslavljajući sveti spomen tvoj, prilivamo se do poštenog obraza tvoga i sa poštovanjem celivamo sveslavni dar tebi od Majke Božije, čudesni krst, koji si uplela dragocenom kosom svojom, i nežno molimo, kao našeg večnog predstavnika: zaštiti nas od svih zala i tuga, prosveti neprijatelje Svetu Crkvu Hristovu i protivnike pobožnosti, čuvaj stado svoje spaseno tobom i moli se Sveblagom Bogu, Spasitelju našem, kome sada stojiš, daj narodu našemu mir, dugo život i žurba u svakom dobrom poduhvatu, i neka nas Gospod uvede u Carstvo Svoje Nebesko gde svi sveti slave Njegovo presveto Ime sada i uvek i u vekove vekova. Amin.
Delite:
Святая равноапостольная Нина (Нино), просветительница Грузии Святая равноапостольная Нина (Нино), просветительница Грузии Sveta ravnoapostolna Nina (Nino), prosvetiteljka Gruzijska Pravoslavna Crkva 27. januara proslavlja u čast i slavu Svetu ravnoapostolnu Ninu. Ime ovog svetitelja je izuzetno popularno u Rusiji, Belorusiji, Ukrajini i drugim hrišćanskim zemljama. Ali ovo ime je najrasprostranjenije u Gruziji, gde je Nino najpopularnije od svih ženskih imena. Što je sasvim razumljivo, jer je to bila zemlja drevne Iverije (kako se zvala Gruzija u davna vremena) koju je ovaj veliki svetitelj Božiji prosvetio svetlošću vere Hristove.   Budući svetitelj rođen je 280. godine u Kapadokiji, u bogatoj i plemenitoj porodici. Kada je imala 12 godina, roditelji su je odveli sa sobom u Svetu zemlju. Ovde je Ninina majka, koja je bila sestra jerusalimskog patrijarha i srodnica velikomučenika Georgija, postavljena za đakonisu u hramu Groba Gospodnjeg. Ninin otac se, dobivši blagoslov, povukao u pustinju, gde je počeo da vodi život pustinjaka. Devojčica je preneta na vaspitanje pobožne starice, koja ju je vaspitala u veri i pobožnosti.   Sveta Nina je od svog mentora saznala za tuniku Gospodnju, jednom donetu iz Svete zemlje u Iveriju. Od tada je pomisao da pronađe ovu svetinju ne napušta ni jedan dan. Jednom u snu Nini se javila Carica Nebeska i naredila joj da ode u Iberiju kako bi prosvetlila njene stanovnike svetlošću vere Hristove. Probudivši se, Nina je pored sebe na krevetu pronašla krst od dve loze. Sa njim, pričvrstivši svoje prečke sopstvenom kosom, dvadesetogodišnja Nina je otišla da propoveda Reč Božiju – najpre u Rim, gde je mnoge plemenite ljude obratila u veru (za šta je skoro platila životom), i zatim u Iveriju.   Godine 315, na dan Preobraženja Gospodnjeg, svetitelj je stigao u Mchetu, gde je tada bio paganski praznik. Ogorčena na narodno obožavanje bezdušnih idola, Nina se usrdno molila Bogu – i oluja koja je posle toga izbila sa grmljavinom potpuno je uništila hram. Svetiteljka se povukla, i ubrzo sagradila sebi kolibu kraj gradskog zida, odakle je svakodnevno izlazila na propoved. Njenim molitvama mnogi meštani su ozdravili i primili sveto krštenje - čak se i kraljica Nana, njenim molitvama, oslobodila teške bolesti. Međutim, Nanin muž, car Mirijan, smatrao je svetu Ninu čarobnicom i počeo je da progoni hrišćane. Nastavili su tri godine sve dok kralj nije oslepeo. Ne videći pomoći od idola, car se zavetovao da će narod svoje zemlje obratiti Bogu Nini i sagraditi mu hram. Molitvama Svete Nine, kralj je progledao.   Nina je trideset pet godina propovedala veru Hristovu stanovnicima Iverije; posetila Kahetiju i druge provincije – nije posetila samo udaljene jugoistočne regione zemlje. Na ušću reke Kure u Aragvu, u očima joj se ukaza kedar star tri stotine godina; svetitelja je otkriveno da pod njegovim korenima leži svetinja – tunika Gospodnja. Milošću Božijom na ovom mestu su vršena brojna isceljenja i druga čuda.   Sveta Nina je poslednje godine svog zemaljskog života provela u kolibi nedaleko od grada Bodbe. Kada je 340. godine mirno preminula Gospodu, car Mirijan je želeo da njeno telo prenese u Mchetu i tamo je sahrani. Međutim, nevidljiva sila je sprečila ljude da pomere njen kovčeg – stoga je telo svetiteljke Božije sahranjeno na istom mestu gde je stajala njena koliba. A nad grobom svetitelja podigli su hram velikomučenika Georgija Pobedonosca. Delo propovedanja vere Hristove, koje je započela Sveta Nina, nastavio je car Mirijan, koji je podigao mnoge crkve širom Iverske zemlje, koje su već za njegovog života bile ispunjene vernicima. Kralj je podigao glavni hram u čast Preobraženja Gospodnjeg u Mcheti – gde se prvobitno nastanila Sveta Nina; kod ove kamene crkve bila je episkopska stolica.   Krst Svete Nine, sa kojim je obilazila propovedajući do Iverije, hrišćani su vekovima čuvali kao najveću svetinju u raznim gradovima Male Azije, a od početka 19. veka – u Rusiji. Imperator Aleksandar I vratio je Krst Prosvetitelja Gruzije u Sionsku katedralu u Tiflisu, gde se i danas čuva, poštovan kao najveća relikvija Gruzijske Crkve. Minijaturne slike ovog krsta sa blago nagnutim krajevima horizontalne trake nose kao naprsni krstovi mnogi pravoslavni u Gruziji i inostranstvu. Svetoj ravnoapostolnoj Nini se moli za izbavljenje od raznih nedaća i nevolja, za bezbedan put, za rađanje dece. Njoj se uznose molitve za prosvetljenje nevernika svetlošću vere Hristove i povratak u krilo istinske Crkve otpalih od svetog Pravoslavlja. Molitva Svete ravnoapostolne Nine  O, svehvalna i divna ravnoapostolna Nino, vaistinu veliki ukras Pravoslavne Crkve i velika pohvala Iverskom narodu, koji si Božanstvenim učenjem i podvizima prosvetio celu Gruziju. apostolata, pobedio neprijatelja našeg spasenja, zasadio ovde Hristov vrt trudom i molitvama i podigao ga u plod mnogih. Proslavljajući sveti spomen tvoj, prilivamo se do poštenog obraza tvoga i sa poštovanjem celivamo sveslavni dar tebi od Majke Božije, čudesni krst, koji si uplela dragocenom kosom svojom, i nežno molimo, kao našeg večnog predstavnika: zaštiti nas od svih zala i tuga, prosveti neprijatelje Svetu Crkvu Hristovu i protivnike pobožnosti, čuvaj stado svoje spaseno tobom i moli se Sveblagom Bogu, Spasitelju našem, kome sada stojiš, daj narodu našemu mir, dugo život i žurba u svakom dobrom poduhvatu, i neka nas Gospod uvede u Carstvo Svoje Nebesko gde svi sveti slave Njegovo presveto Ime sada i uvek i u vekove vekova. Amin.
Sveta ravnoapostolna Nina (Nino), prosvetiteljka Gruzijska Pravoslavna Crkva 27. januara proslavlja u čast i slavu Svetu ravnoapostolnu Ninu. Ime ovog svetitelja je izuzetno popularno u Rusiji, Belorusiji, Ukrajini i drugim hrišćanskim zemljama. Ali ovo ime je najrasprostranjenije u Gruziji, gde je Nino najpopularnije od svih ženskih imena. Što je sasvim razumljivo, jer je to bila zemlja drevne Iverije (kako se zvala Gruzija u davna vremena) koju je ovaj veliki svetitelj Božiji prosvetio svetlošću vere Hristove.   Budući svetitelj rođen je 280. godine u Kapadokiji, u bogatoj i plemenitoj porodici. Kada je imala 12 godina, roditelji su je odveli sa sobom u Svetu zemlju. Ovde je Ninina majka, koja je bila sestra jerusalimskog patrijarha i srodnica velikomučenika Georgija, postavljena za đakonisu u hramu Groba Gospodnjeg. Ninin otac se, dobivši blagoslov, povukao u pustinju, gde je počeo da vodi život pustinjaka. Devojčica je preneta na vaspitanje pobožne starice, koja ju je vaspitala u veri i pobožnosti.   Sveta Nina je od svog mentora saznala za tuniku Gospodnju, jednom donetu iz Svete zemlje u Iveriju. Od tada je pomisao da pronađe ovu svetinju ne napušta ni jedan dan. Jednom u snu Nini se javila Carica Nebeska i naredila joj da ode u Iberiju kako bi prosvetlila njene stanovnike svetlošću vere Hristove. Probudivši se, Nina je pored sebe na krevetu pronašla krst od dve loze. Sa njim, pričvrstivši svoje prečke sopstvenom kosom, dvadesetogodišnja Nina je otišla da propoveda Reč Božiju – najpre u Rim, gde je mnoge plemenite ljude obratila u veru (za šta je skoro platila životom), i zatim u Iveriju.   Godine 315, na dan Preobraženja Gospodnjeg, svetitelj je stigao u Mchetu, gde je tada bio paganski praznik. Ogorčena na narodno obožavanje bezdušnih idola, Nina se usrdno molila Bogu – i oluja koja je posle toga izbila sa grmljavinom potpuno je uništila hram. Svetiteljka se povukla, i ubrzo sagradila sebi kolibu kraj gradskog zida, odakle je svakodnevno izlazila na propoved. Njenim molitvama mnogi meštani su ozdravili i primili sveto krštenje - čak se i kraljica Nana, njenim molitvama, oslobodila teške bolesti. Međutim, Nanin muž, car Mirijan, smatrao je svetu Ninu čarobnicom i počeo je da progoni hrišćane. Nastavili su tri godine sve dok kralj nije oslepeo. Ne videći pomoći od idola, car se zavetovao da će narod svoje zemlje obratiti Bogu Nini i sagraditi mu hram. Molitvama Svete Nine, kralj je progledao.   Nina je trideset pet godina propovedala veru Hristovu stanovnicima Iverije; posetila Kahetiju i druge provincije – nije posetila samo udaljene jugoistočne regione zemlje. Na ušću reke Kure u Aragvu, u očima joj se ukaza kedar star tri stotine godina; svetitelja je otkriveno da pod njegovim korenima leži svetinja – tunika Gospodnja. Milošću Božijom na ovom mestu su vršena brojna isceljenja i druga čuda.   Sveta Nina je poslednje godine svog zemaljskog života provela u kolibi nedaleko od grada Bodbe. Kada je 340. godine mirno preminula Gospodu, car Mirijan je želeo da njeno telo prenese u Mchetu i tamo je sahrani. Međutim, nevidljiva sila je sprečila ljude da pomere njen kovčeg – stoga je telo svetiteljke Božije sahranjeno na istom mestu gde je stajala njena koliba. A nad grobom svetitelja podigli su hram velikomučenika Georgija Pobedonosca. Delo propovedanja vere Hristove, koje je započela Sveta Nina, nastavio je car Mirijan, koji je podigao mnoge crkve širom Iverske zemlje, koje su već za njegovog života bile ispunjene vernicima. Kralj je podigao glavni hram u čast Preobraženja Gospodnjeg u Mcheti – gde se prvobitno nastanila Sveta Nina; kod ove kamene crkve bila je episkopska stolica.   Krst Svete Nine, sa kojim je obilazila propovedajući do Iverije, hrišćani su vekovima čuvali kao najveću svetinju u raznim gradovima Male Azije, a od početka 19. veka – u Rusiji. Imperator Aleksandar I vratio je Krst Prosvetitelja Gruzije u Sionsku katedralu u Tiflisu, gde se i danas čuva, poštovan kao najveća relikvija Gruzijske Crkve. Minijaturne slike ovog krsta sa blago nagnutim krajevima horizontalne trake nose kao naprsni krstovi mnogi pravoslavni u Gruziji i inostranstvu. Svetoj ravnoapostolnoj Nini se moli za izbavljenje od raznih nedaća i nevolja, za bezbedan put, za rađanje dece. Njoj se uznose molitve za prosvetljenje nevernika svetlošću vere Hristove i povratak u krilo istinske Crkve otpalih od svetog Pravoslavlja. Molitva Svete ravnoapostolne Nine  O, svehvalna i divna ravnoapostolna Nino, vaistinu veliki ukras Pravoslavne Crkve i velika pohvala Iverskom narodu, koji si Božanstvenim učenjem i podvizima prosvetio celu Gruziju. apostolata, pobedio neprijatelja našeg spasenja, zasadio ovde Hristov vrt trudom i molitvama i podigao ga u plod mnogih. Proslavljajući sveti spomen tvoj, prilivamo se do poštenog obraza tvoga i sa poštovanjem celivamo sveslavni dar tebi od Majke Božije, čudesni krst, koji si uplela dragocenom kosom svojom, i nežno molimo, kao našeg večnog predstavnika: zaštiti nas od svih zala i tuga, prosveti neprijatelje Svetu Crkvu Hristovu i protivnike pobožnosti, čuvaj stado svoje spaseno tobom i moli se Sveblagom Bogu, Spasitelju našem, kome sada stojiš, daj narodu našemu mir, dugo život i žurba u svakom dobrom poduhvatu, i neka nas Gospod uvede u Carstvo Svoje Nebesko gde svi sveti slave Njegovo presveto Ime sada i uvek i u vekove vekova. Amin.