Debata o ulozi Grigorija Rasputina u ruskoj istoriji traje do danas. Naravno, „poslednji sveti jurodivi u Rusiji“, kako su ga nazivali savremenici, nije bio svetac – ali je takođe nemoguće poreći darove kojima je obeležen odozgo, zbog brojnih istorijskih dokaza. Posebno se molio da ublaži neizlečivu bolest prestolonaslednika, carevića-mučenika Alekseja, predvideo je nadolazeći svetski rat i bezbožno vreme koje je usledilo. Poslednji ruski car-mučenik Nikolaj II je posle prvog susreta sa Rasputinom u svom dnevniku napisao o njemu sledeće: „Čovek Božiji Grigorije iz Tobolske gubernije. A pravedni Jovan Kronštatski, kako kažu, susrevši se sa Rasputinom, reče: „U tebi je, dete, iskra Božija!
Grigorij Rasputin je bio rodom iz sela Pokrovskoe, Tjumenski okrug, Tobolska gubernija. Neko vreme je bio iskušenik u manastiru Verhoturje. Odlikovao se dubokom i dirljivom verom, hodočastio je u Svetu zemlju. Bio je oženjen i imao troje dece. Došao je u Sankt Peterburg da prikupi novac za izgradnju hrama u svom rodnom selu i tu je ostao godinama. Bio je član kraljevske porodice i uživao je veliko poverenje carice Aleksandre Fjodorovne, koja ga je u svojim pismima nazivala ništa drugo do „naš prijatelj“. U Tjumenu je „Starac Grigorije“, kako su ga poštovali mnogi savremenici, 1914. lečen posle rane nanete nožem – a potom je neko vreme radio tamo, u gradskoj bolnici, kao bolničar.
Više od jednog veka nakon ubistva Grigorija Rasputina, stanovnici Tjumena su odlučili da spomenikom ovekoveče uspomenu na svog slavnog zemljaka. Sredstva neophodna za realizaciju ovog plana prikupilo je petnaest gradskih preduzeća. Spomenik je dizajnirao vajar Vladimir Zolotuhin. Nakon što je proizvela SibDesignService, skulptura visoka skoro dva metra postavljena je u nekadašnjoj Aptekarskoj bašti, na teritoriji sadašnjeg Tjumenskog perinatalnog centra.
Slika Grigorija Rasputina inspirisana je jednom od njegovih najpoznatijih fotografija: starac stoji sa desnom rukom podignutom na grudi, levom naslonjen na bečku stolicu. Na niskom postolju nalazi se lakonski natpis sa imenom i prezimenom. Mnogi građani i gosti grada sednu na stolicu pored figure Rasputina da se slikaju za uspomenu, a neki – i verujući da će im to doneti uspeh u poslu i karijeri. Zanimljivo je da u početku ovde nije bilo stolice: kompozicija spomenika je dopunjena njome nešto kasnije.
Delite: