20. januar – Saborna crkva Jovana Krstitelja

20 января – Собор Иоанна Предтечи
Pravoslavna crkva pomen proroka, Preteče i Krstitelja Gospodnjeg Jovana sedam puta godišnje. Ali samo jedan od praznika posvećenih njemu zove se Saborna crkva. Otkud takvo ime? Uostalom, katedrala se obično naziva danima sećanja na nekoliko ili više svetaca odjednom... Ovde se ova reč koristi u drugačijem značenju: „katedrala“ u ovom slučaju označava vernike koji se okupljaju u hramovima da odaju počast onome o kome Sam Spasitelj je rekao: „Nisam ustao od onih koji su rođeni od žena (proroka) većeg od Jovana Krstitelja“ (Matej 11:11).

 U pravoslavnoj crkvi postoji tradicija da se dan posle nekih velikih praznika molitveno sećaju onih zahvaljujući kojima su se odigrali događaji iz Svete istorije koji su sa njima povezani. Tako posle Rođenja Hristovog sledi Saborni hram Presvete Bogorodice, a posle Krštenja Gospodnjeg (Bogojavljenja) - Saborni hram Jovana Krstitelja. Posle Presvete Bogorodice, prorok Jovan Krstitelj je najpoštovaniji svetitelj u hrišćanskom svetu; o tome svedoči, posebno, ogromna popularnost njegovog imena na jezicima različitih naroda sveta.

 Jovan Krstitelj, koji je svedočio o dolasku dugo očekivanog Mesije na zemlju, dovršava Stari zavet i istovremeno otvara Novi zavet svojim vodenim „krštenjem pokajanja“. Izabran da položi ruku na glavu Spasitelja, koji je ušao u vode reke Jordana, Jovan Krstitelj je, najverovatnije, bio jedini koji je mogao da vidi silazak Svetog Duha na Sina Božijeg tokom Njegovog Krštenje. Izabran je za ovu misiju, naravno, ne slučajno, ne proizvoljno, već zbog najveće lične svetosti. Pre nego što je izašao da propoveda pokajanje ljudima, prorok je dugo proveo u divljoj pustinji, pripremajući se za službu najstrožijim postom, molitvom i sozercanjem. Crkvene himne nazivaju Jovana Krstitelja „svetlom jutarnjom zvezdom“, koja je sjajno plamtela na nebu prave vere, najavljujući novu eru za čovečanstvo.

 Kada je Spasitelj izašao da propoveda, Jovan Krstitelj nije ostavio svoje pozive na pokajanje, bez kojih ljudi ne bi mogli da shvate Hristovo učenje. Zemaljski put Jovana Krstitelja ovenčan je mučeničkom smrću: za razobličavanje zloće cara Iroda Antipe, prorok je zatvoren i njegova poštena glava odsečena.

 U narodu se praznik Saborne crkve Jovana Krstitelja zvao Zimsko venčanje ili Ivan Bražnik. Jutarnji obrok počinjao je bogojavljenskom vodicom; tog dana se nije radilo. Od tog vremena počele su da se igraju svadbe koje nisu mogle bez alkohola, koji se izdašno pripremao za budućnost – otuda i narodni nazivi praznika. Zanimljivo je da u Bugarskoj i Srbiji na današnji dan i dalje poniru u Bogojavljenski Jordan; a ponegde su ovu tradiciju ljubitelji ekstremnih zimskih sportova pretočili u masovna kupanja. Istovremeno, mnogi vernici na ovaj dan nose poštovane ikone na izvore da ih operu vodom, koja, prema narodnom verovanju, još uvek zadržava blagotvorna svojstva.

 Posle Sabornog hrama Jovana Krstitelja, došlo je vreme za zimsko mesojede i svakodnevne poslove. „Ivan Krstitelj je oduzeo praznike“, pričali su ljudi. Vreme posle Bogojavljenskih mrazeva obično je smekšalo, došla je „zima”. Po vremenu toga dana sudili su o budućnosti: vedro nebo na Ivanu jastrebu obećavalo je suvo leto; oblačno, snežno - obećao je dobru žetvu. Ali mećava tog dana predskazala je mećave na Maslenicu.

 V. Sergienko
Delite:
20. januar – Saborna crkva Jovana Krstitelja 20. januar – Saborna crkva Jovana Krstitelja Pravoslavna crkva pomen proroka, Preteče i Krstitelja Gospodnjeg Jovana sedam puta godišnje. Ali samo jedan od praznika posvećenih njemu zove se Saborna crkva. Otkud takvo ime? Uostalom, katedrala se obično naziva danima sećanja na nekoliko ili više svetaca odjednom... Ovde se ova reč koristi u drugačijem značenju: „katedrala“ u ovom slučaju označava vernike koji se okupljaju u hramovima da odaju počast onome o kome Sam Spasitelj je rekao: „Nisam ustao od onih koji su rođeni od žena (proroka) većeg od Jovana Krstitelja“ (Matej 11:11).  U pravoslavnoj crkvi postoji tradicija da se dan posle nekih velikih praznika molitveno sećaju onih zahvaljujući kojima su se odigrali događaji iz Svete istorije koji su sa njima povezani. Tako posle Rođenja Hristovog sledi Saborni hram Presvete Bogorodice, a posle Krštenja Gospodnjeg (Bogojavljenja) - Saborni hram Jovana Krstitelja. Posle Presvete Bogorodice, prorok Jovan Krstitelj je najpoštovaniji svetitelj u hrišćanskom svetu; o tome svedoči, posebno, ogromna popularnost njegovog imena na jezicima različitih naroda sveta.  Jovan Krstitelj, koji je svedočio o dolasku dugo očekivanog Mesije na zemlju, dovršava Stari zavet i istovremeno otvara Novi zavet svojim vodenim „krštenjem pokajanja“. Izabran da položi ruku na glavu Spasitelja, koji je ušao u vode reke Jordana, Jovan Krstitelj je, najverovatnije, bio jedini koji je mogao da vidi silazak Svetog Duha na Sina Božijeg tokom Njegovog Krštenje. Izabran je za ovu misiju, naravno, ne slučajno, ne proizvoljno, već zbog najveće lične svetosti. Pre nego što je izašao da propoveda pokajanje ljudima, prorok je dugo proveo u divljoj pustinji, pripremajući se za službu najstrožijim postom, molitvom i sozercanjem. Crkvene himne nazivaju Jovana Krstitelja „svetlom jutarnjom zvezdom“, koja je sjajno plamtela na nebu prave vere, najavljujući novu eru za čovečanstvo.  Kada je Spasitelj izašao da propoveda, Jovan Krstitelj nije ostavio svoje pozive na pokajanje, bez kojih ljudi ne bi mogli da shvate Hristovo učenje. Zemaljski put Jovana Krstitelja ovenčan je mučeničkom smrću: za razobličavanje zloće cara Iroda Antipe, prorok je zatvoren i njegova poštena glava odsečena.  U narodu se praznik Saborne crkve Jovana Krstitelja zvao Zimsko venčanje ili Ivan Bražnik. Jutarnji obrok počinjao je bogojavljenskom vodicom; tog dana se nije radilo. Od tog vremena počele su da se igraju svadbe koje nisu mogle bez alkohola, koji se izdašno pripremao za budućnost – otuda i narodni nazivi praznika. Zanimljivo je da u Bugarskoj i Srbiji na današnji dan i dalje poniru u Bogojavljenski Jordan; a ponegde su ovu tradiciju ljubitelji ekstremnih zimskih sportova pretočili u masovna kupanja. Istovremeno, mnogi vernici na ovaj dan nose poštovane ikone na izvore da ih operu vodom, koja, prema narodnom verovanju, još uvek zadržava blagotvorna svojstva.  Posle Sabornog hrama Jovana Krstitelja, došlo je vreme za zimsko mesojede i svakodnevne poslove. „Ivan Krstitelj je oduzeo praznike“, pričali su ljudi. Vreme posle Bogojavljenskih mrazeva obično je smekšalo, došla je „zima”. Po vremenu toga dana sudili su o budućnosti: vedro nebo na Ivanu jastrebu obećavalo je suvo leto; oblačno, snežno - obećao je dobru žetvu. Ali mećava tog dana predskazala je mećave na Maslenicu.  V. Sergienko
Pravoslavna crkva pomen proroka, Preteče i Krstitelja Gospodnjeg Jovana sedam puta godišnje. Ali samo jedan od praznika posvećenih njemu zove se Saborna crkva. Otkud takvo ime? Uostalom, katedrala se obično naziva danima sećanja na nekoliko ili više svetaca odjednom... Ovde se ova reč koristi u drugačijem značenju: „katedrala“ u ovom slučaju označava vernike koji se okupljaju u hramovima da odaju počast onome o kome Sam Spasitelj je rekao: „Nisam ustao od onih koji su rođeni od žena (proroka) većeg od Jovana Krstitelja“ (Matej 11:11).  U pravoslavnoj crkvi postoji tradicija da se dan posle nekih velikih praznika molitveno sećaju onih zahvaljujući kojima su se odigrali događaji iz Svete istorije koji su sa njima povezani. Tako posle Rođenja Hristovog sledi Saborni hram Presvete Bogorodice, a posle Krštenja Gospodnjeg (Bogojavljenja) - Saborni hram Jovana Krstitelja. Posle Presvete Bogorodice, prorok Jovan Krstitelj je najpoštovaniji svetitelj u hrišćanskom svetu; o tome svedoči, posebno, ogromna popularnost njegovog imena na jezicima različitih naroda sveta.  Jovan Krstitelj, koji je svedočio o dolasku dugo očekivanog Mesije na zemlju, dovršava Stari zavet i istovremeno otvara Novi zavet svojim vodenim „krštenjem pokajanja“. Izabran da položi ruku na glavu Spasitelja, koji je ušao u vode reke Jordana, Jovan Krstitelj je, najverovatnije, bio jedini koji je mogao da vidi silazak Svetog Duha na Sina Božijeg tokom Njegovog Krštenje. Izabran je za ovu misiju, naravno, ne slučajno, ne proizvoljno, već zbog najveće lične svetosti. Pre nego što je izašao da propoveda pokajanje ljudima, prorok je dugo proveo u divljoj pustinji, pripremajući se za službu najstrožijim postom, molitvom i sozercanjem. Crkvene himne nazivaju Jovana Krstitelja „svetlom jutarnjom zvezdom“, koja je sjajno plamtela na nebu prave vere, najavljujući novu eru za čovečanstvo.  Kada je Spasitelj izašao da propoveda, Jovan Krstitelj nije ostavio svoje pozive na pokajanje, bez kojih ljudi ne bi mogli da shvate Hristovo učenje. Zemaljski put Jovana Krstitelja ovenčan je mučeničkom smrću: za razobličavanje zloće cara Iroda Antipe, prorok je zatvoren i njegova poštena glava odsečena.  U narodu se praznik Saborne crkve Jovana Krstitelja zvao Zimsko venčanje ili Ivan Bražnik. Jutarnji obrok počinjao je bogojavljenskom vodicom; tog dana se nije radilo. Od tog vremena počele su da se igraju svadbe koje nisu mogle bez alkohola, koji se izdašno pripremao za budućnost – otuda i narodni nazivi praznika. Zanimljivo je da u Bugarskoj i Srbiji na današnji dan i dalje poniru u Bogojavljenski Jordan; a ponegde su ovu tradiciju ljubitelji ekstremnih zimskih sportova pretočili u masovna kupanja. Istovremeno, mnogi vernici na ovaj dan nose poštovane ikone na izvore da ih operu vodom, koja, prema narodnom verovanju, još uvek zadržava blagotvorna svojstva.  Posle Sabornog hrama Jovana Krstitelja, došlo je vreme za zimsko mesojede i svakodnevne poslove. „Ivan Krstitelj je oduzeo praznike“, pričali su ljudi. Vreme posle Bogojavljenskih mrazeva obično je smekšalo, došla je „zima”. Po vremenu toga dana sudili su o budućnosti: vedro nebo na Ivanu jastrebu obećavalo je suvo leto; oblačno, snežno - obećao je dobru žetvu. Ali mećava tog dana predskazala je mećave na Maslenicu.  V. Sergienko